Župa Ulice - The Ulice parish

- zemljopisni i kratki povijesni pogled -

Kratki povijesni pogled na ulički kraj

Podnaslovi:

1.Od najstarijih vremena do doseljavanja slavenskih naroda (koncem VI.st. poslije Krista)

2.Od doseljavanja Hrvata (VI.st.) do dolaska Turaka u ove krajeve (1526.godine)

3.Od dolaska Turaka (1526.) do Berlinskog kongresa (1878.godine)

4.Od Berlinskog kongresa (1878.) do danas

(Citirano iz knjige: Dr.Andrija Zirdum: Ulice - nekada i sada, izdavač: Župni ured Ulice, 1989.godine)

(Podnaslove dao autor web-stranice)

1.Od najstarijih vremena do doseljavanja slavenskih naroda (koncem VI.st. poslije Krista)

"Kad se s obronaka Majevice u Štrepcima, preko nižih brežuljaka gleda prema sjeveru, otvara se beskrajna ravnica zvana Posavina.Nije to nepregledna ploha, ispunjena samo većim ili manjim livadama ili oranicama,nego je to plodan kraj išaran šumama i šumarcima, ispresijecan rječicama i potocima.Kuće su prosute tamo-amo, zaklonjene međama i voćnjacima, pa to cijeli kraj čini lijepim i romantičnim.Samo veća naselja ili neobične građevine djeluju kao orijentiri, pokazuju neko središte ali su i one nemoćne pred golemom ravnicom, sivilom ili plavetnilom neba.U ovom radu nas zanima okolica Brčkog, i to katolička župa Ulice u povodu 150. obljetnice osnivanja. Ona je nekada evangelizirala cijeli cijeli spomenuti kraj, a danas je ograničena na sela Laništa, Marković Polje, Rogozan, Ulice, Ulović, Vitanović, Vukšić Donji i Vukšić Gornji. Mi ćemo se uglavnom zadržati na tom prostoru, uvažavajući povijesne kontekste i zbivanja. Zanimljivi su već sami nazivi sela. Čini se da je naziv Ulice mlađega nadnevka, a značio bi dvostruki red kuća ili put između dva reda kuća. Vukšić (prezime po imenu Vukša), Vitanović (prezime po imenu Vitan) te Marković Polje označuje nekadašnje gospodare tih selišta, a sada sela, o kojima ne znamo ništa određeno. Ulović bi mogao biti od riječi ulov, loviti, a Laništa od lana, nekad tako važne kulturne biljke za tkanje odjeće u kućnoj radinosti. Značajke, plodnosti i poteškoće spomenutom kraju daju rječice Tinja i Lomnica, te njihove manje pritoke. Kad u zimsko, proljetno ili jesensko doba rijeka Sava naraste i ne primi njihove vode, one se razliju i čine stanovništvu velike štete. Ni suvremena im civilizacija nije posve stala na kraj, pa se to i sada zna dogoditi i po nekoliko puta godišnje. A kad se te modrikaste vode razliju i duže zadrže, ostavljaju za sobom pustoš, a kadkad i zaraze.To su često razlozi i povodi što ljudi napuštaju spomenuti kraj, te traže bolje i sigurnije uvjete života i rada, jer su njihove potrebe - prave ili zamišljene - križaju ili sučeljavaju, iskrasavaju ovako ili onako, vuku ih tamo-amo, pa je teško naći pravo rješenje. Kao što rijeka Sava neprestance teče, stalno ide dalje, tako je to bilo i prije, a i sada je, kod mnogih stanovnika ovoga kraja; i oni su često u pokretu; dolazili su, dolaze; odlazlili su, odlaze; ali se malokad tko vraćao i vraća natrag.Česti su rastanci, selidbe, zaboravi, te novi pokušaji u nekim drugim krajevima.

Davno je napisao neki mudrac, kako je sramota za čovjeka ako ne poznaje kraja u kojem boravi, ako ne zna kako je u nj došao i od kojih je pređa potekao. To je i nas potaknulo da se, u povodu ove obljetnice, pozabavimo prošlošću i sadašnjošću Hrvata katolika uličke župe. Uza znatiželju, možda to ponekom bude poticaj i ohrabrenje".

"Tragovi života ljudi u Posavini datiraju od početka ljudske civilizacije na Balkanu i, s kraćim ili dužim prekidima, traju neprestance"

"Posavina je pripadala rimskoj pokrajini Panoniji. Učvrstivši svoju vlast na Balkanu, Rimljani su domaće Ilire sve uspješnije privodili rimskoj kulturi, ponajčešće službom u vojsci.

O kršćanstvu u donjoj Panoniji, u koju spada i Posavina, imamo vijesti tek u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana (304/5.). Međutim, ubrzo poslije toga, nakon Milanskog proglasa vjerske slobode za sve građane (313.), kršćanstvo se u Srijemu i Slavoniji počinje brzo širiti i bolje organizirati. Crkveno središte bio je Sirmium (Srijemska Mitrovica), a ulički kraj služila je najvjerojatnije biskupija u Vinkovcima (Cibalae). Ali tijekom IV. stoljeća u kršćanstvu je došlo do nesporazuma i borbi oko nekih pitanja nauka i života, što je nanijelo štetu kršćanskom navještanju, pa su sredinom stoljeća održana četiri crkvena sabora u Sirmiumu.

Sudbinu Sirmiuma i kršćanstva u Srijemu i Slavoniji zapečatilo je pleme Huna, koje je (441.) osvojilo i opljačkalo grad. Od tada slabi utjecaj grada i biskupije, a biskup se povlači i živi u sigurnijim mjestima. A kad su Avari (582) razorili Sirmium i Cibalae, gotovo je i nestalo kršćanstva u Srijemu i Slavoniji. Provalom Avara i doseljavanjem Slavena koncem VI. stoljeća, počinju nove stranice povijesti bosanske Posavine."