Župa Ulice - The Ulice parish

- zemljopisni i kratki povijesni pogled -

4.Od Berlinskog kongresa (1878.) do danas

"Odlukom Berlinskog kongresa 1878.godine Austro-Ugarska je dobila ovlast da okupira Bosnu i Hercegovinu. Vojni pohod pod zapovjedništvom generala Filipovića započeo je 29.srpnja 1878. i trajao je tri mjeseca. Vojska je u brčanski kraj ulazila iz dva smjera, i to od Bosanskog Šamca i od Dubrava. Dio stanovništva, uglavnom muslimanskog, pod vodstvom Mehmed-bega Čerimagića i Nike Ristanića, pružao je otpor sa oko 600 dobrovoljaca. Do sukoba s austrougarskom vojskom došlo je 16.rujna 1878.godine kod sela Lončara i Krepšića, odakle su se branitelji morali brzo povući. Da bi usporili i otežali kretanje vojske, ustanici su srušili most na rijeci Tinji, ali je knez Ivan Lučić preveo vojsku na gazu niže mosta. Cijeli je kraj, gdje su vođene borbe, vrlo stradao, pa se to kasnije dugo osjećalo. Slijedećeg dana uvečer Brčko je palo pod habsburšku vlast. Po selima, gdje su vođene borbe, bilo je više mrtvih i ranjenih nego li same vojske, premda su se zdravi i sposobni sklonili u susjedna sela. Od okupacijske vojske, zbog slabe obaviještenosti, stradalo je civilno kršćansko stanovništvo, jer su i njih zbog slične nošnje smatrali Turcima, pobunjenicima. Do kraja spomenute i tijekom slijedeće godine u Brčkom je bila vojna uprava, a onda je prešla u građanske ruke.

Nova je vlast uvela velike promjene u sva područja društvenog, gospodarskog i javnog života zemlje, što je značilo napredak u odnosu na tursko doba.

Uz političke, Austro-Ugarska je imala i svoje gospodarske ciljeve u BiH. Prirodno bogatstvo privlačilo je strane poduzetnike, pa se brže počinje razvijati industrijska proizvodnja i trgovina. Razvitku trgovine u Brčkom pogodovalo je ukidanje ranije granice na Savi, gradnja velikog mosta, dugog 775 m (13.rujna 1894.), dovršavanje željezničke pruge između Brčkog i Vinkovaca, što je bosansku Posavinu povezalo modernom prometnicom sa svijetom. Cijeli kraj se počinje brže razvijati, bolje je organizirana zdravstvena služba i školstvo. Kvalitetna brčanska šljiva počinje zanimati europske potrošače, pa se u prvim industrijskim pogonima prerađuje i suši a također i izvozi.

I pored izgradnje manjih industrijskih pogona u Brčkom, okolno se stanovništvo bavilo gotovo isključivo poljodjelstvom i stočarstvom. Agrarno pitanje je i dalje bilo neriješeno, a u rukama zemljoposjednika, begova, ostao je najveći dio zemlje, koju su i dalje obrađivali kmetovi. Nova se vlast nije htjela zamjeriti begovima, jer je željela u njima imati političku podršku. Takav stav austrijske uprave izazvao je nezadovoljstvo pučanstva, posebice poljodjelaca, što se očitovalo i u javnim prosvjedima."

"Uoči Petrova 1914.godine ubijeni su u Sarajevu austrijski nadvojvoda prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova žena Sofija. To je bio povod za prvi svjetski rat, koji je tijekom četiri godine odnio mnogo žrtava u Europi i izazvao velike nevolje među stanovništvom. Sve se to i te kako osjetilo i u uličkom kraju.

Završetkom prvog svjetskog rata (1918) dolazi do raspada Austro-Ugarske monarhije. Od njezinih dijelova formirane su nove samostalne države: Austrija, Madžarska, Čehoslovačka i dijelom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavija). Nova je država bila u čestim političkim i društvenim previranjima, što je dovelo do njezine brze propasti u drugom svjetskom ratu.

Pitamo se kako su se u novim političkim i društvenim prilikama snalazili i živjeli Hrvati katolici uličkog kraja? To pitanje treba istraživati, a ja ću se na to samo kratko osvrnuti.

Dolaskom Austro-Ugarske u BiH nastupile su promjene i unutar Katoličke crkve. Vidjeli smo da su više stoljeća bosanskohercegovačke katolike vodili i služili isključivo franjevci provincije Bosne Srebrene. Zagovarajući svoju nacionalnu samobitnost i političku samostalnost, oni nisu bili po volji austrijskim vlastima, zato je bečka vlada radi svojih političkih ciljeva, radila na uspostavi redovne crkvene hijerarhije i svjetovnog svećenstva. O tome je donešena odluka 1881.god. Osnovana je Vrhbosanska nadbiskupija sa sjedištem u Sarajevu, te biskupije u Banja Luci i Mostaru. Za prvog nadbiskupa imenovan je Josip Stedler, svjetovni svećenik, profesor Teološkog fakulteta u Zagrebu. Novi je nadbiskup želio franjevce posve potisnuti sa župa i zamijeniti svjetovnim svećenicima. Tome su se franjevci odlučno suprostavili. Konačna odluka donesena je 1883.god. Prema toj odluci, franjevci su nadbiskupu, odnosno svjetovnom svećenstvu, ustupili određeni broj župa, a predviđeno je da i svaka buduća župa, čak i ona koja je odijeljena od franjevačke, pripadne svjetovnom svećenstvu, što je dovodilo i dovodi do trajne napetosti među svjetovnim svećenicima i redovničkim svećenstvom. Posljedice toga trpjeli su kasnije i katolici uličkog kraja.

Prema rukopisnoj knjizi "Stanje duša", ulička je župa 1895.god. izgledala ovako:

Koncem XIX. stoljeća ulički župni stan bio je dotrajao te se moralo pristupiti gradnji novoga. Taj je posao uzeo fra Pavo Pavlović (1898-1901) i sagradio nedavno porušenu župnu kuću (70-tih godina XX.stoljeća, napomena autora web-stranica).

U proljeće 1926. osnovana je župa Poljaci i njoj je pripojen zaselak uličke župe Bašče. Baščani to nisu prihvaćali pa je bilo nesporazuma i sablazni.

Religioznost katolika uličkog kraja u razdoblju austrougarske uprave i stare Jugoslavije nema izrazitih posebnosti, koji bi je izdvajale iz opće slike bosanskohercegovačkog katoličanstva."

"Prema rukopisu "Stanje duša" ulička je župa 1940.go. imala kućanstava, obitelji i katolika:

Drugi svjetski rat izložio je cijelo stanovništvo uličkog kraja, kao i cijelu domovinu, brojnim žrtvama, kušnjama i neprilikama, što će se osjećati na svim područjima ljudske djelatnosti."

O najnovijoj povijesti (gradnja župne crkve 1966-69.godine) kratko je nešto rečeno na stranici župna_crkva.

O stradanju stanovništva uličke župe i brčanskog kraja u Domovinskom ratu (1991-1995.) nešto je rečeno na stranici rodoslovlje1, agresija na općinu Brčko 1992-95. kao i na drugim stranicama ovog web-a.