Koliko je lađa značila neretvanima u prošlosti dobro se sjećaju starije generacije. Više o starim lađama možete pronaći na stranici stare lađe. U lađi se rađalo i umiralo. Služila je za prijevoz tereta i ljudi. U prošlosti ovog kraja, dok je bilo rijetkih cesta, glavna komunikacija odvijala se vodenim putem. Rijekom Neretvom i pritokama kao i bezbrojnim kanalima. Taj vodeni put bio je skoro jedina komunikacija. U lađama su se prevozili svatovi iz mjesta u mjesto kao i "mobilija" mladenke, mrtvaci do groblja (Podrujnica-Vid), plodovi sa zemlje, građa za kuću... Da bi današnjim mlađim generacijama lakše prikazali značaj tadašnje lađe i trupice, možemo ih ugrubo usporediti: trupicu s današnjim osobnim automobilom a lađu sa kamionom ili traktorom s prikolicom. Naime, automobili danas predstavljaju više potrebu nego luksuz posebno seoskim domaćinstvima. Tko se imalo bavi poljoprivredom (u prijevozu) mu je danas neophodan traktor ili "freza" s prikolicom. Kao što današnja mladež ne može "izići u provod" bez auta, nekad su momci (iz obližnjih mjesta) išli curama trupicom.

        Izgradnjom cestovnih komunikacija i tehnološkom modernizacijom primat u prijevozu preuzimaju kamioni, traktori, freze itd. Nestaje potreba za lađom kao prijevoznim sredstvom te ona polako pada u zaborav (pred dvadesetak godina). Lađe ostaju zaboravljene u brojnim jendecima i kanalima. S vremenom ih je prekrila trska i mulj te su tako izložene propadanju i zaboravu.

        Da bi se lađe izvukle iz zaborava, ideju za organizacijom gusarske utrke lađa dao je Miljenko Glasnović fotograf iz Opuzena. S realizacijom prve utrke krenulo se prigodom obljetnice 7.godišnjice akcije Hrvatske vojske u Pločama "Zelena tabla-Male Bare" 13.rujna 1998.godine. Te prve godine nastupilo je 18 ekipa a bilo bi ih još više jer neke ekipe nisu imale vremena osposobiti istrunule lađe. S kolikim su oduševljenjem neretvani prihvatili ovu ideju svjedoče naredni maratoni. Stare zaboravljene lađe vade se iz mulja i obnavljaju. Sudjeluje sve više posada i natjecatelja: od prvih 18 ekipa za nekoliko godina taj broj se skoro udvostručio. Nedostaje samo lađa. Grade se nove lađe kod poznatih majstora iz Rogotina, kod brodograditelja na Lastovu. Vrući temperament gotovo je doveo do "rata" susjednih mjesta Rogotina i Komina. U toj želji za prestižom (mislim da novčana nagrada iako dobro "teška" nije razlog želji da se bude najbolji) pomalo se i prelazi prag fair-playa. Nove a i stare lađe se modificiraju da budu što "povozitije" i brže što dovodi do obezvrjeđivanja stare tradicionalne neretvanske lađe.

        S obzirom da žitelji ovog kraja osim redovnog posla teško rade i oko poljoprivrede, tako da jedino vrijeme za trening ostaje navečer po zalasku sunca. S padom mraka, Neretvom od Metkovića do Ploča kao i Norina, Crne Rijeke odjekuju bubnjevi gusarskih posada. Treninzi na vodi počinju već krajem svibnja. Izmišljaju se razne taktike...

        Sam idejni začetnik Maratona lađa Miljenko Glasnović direktor je Organizacijskog odbora Maratona lađa. Ovaj golemi spektakl ne može "ležati" samo na nekoliko ljudi. Organizaciju bi, (kao profesionalci) trebale preuzeti turističke zajednice neretvanskih gradova i to svaka na svom području. Tako bi, na primjer, sve aktivnosti oko starta uređivao i vodio grad Metković, doček i program u Pločama-domaćin itd.

http://free-du.hinet.hr/Maraton_ladja